Napisao: Arhitektura.co.yu


James Ingo Freed


Centralni atrijum


Ovo je naizgled tradicionalna fasada, naglašena sa 4 velika čelična stuba


Osnova bibilioteke


Bibilioteka je sačinjena od kontrasta

Firma Pei Cobb Freed često se identifikuje sa najpoznatijim od njenih partnera, I.M.Pei-a, do te granice da su dela Harry Coob-a i James Ingo Freed-a ponekad pogrešno prezentovana ili ignorisana. Ova situacija se sada menja sa preuzimanjem relativne nezavisnosti od strane Pei-a i većim isticanjem njegovih partnera. James Ingo Freed koji je napravio takve konstrukcije poput Jacob Javits Convention Center-a (New York, 1986), ili United States Holocaust Memorial Museum (Washington, D.C., 1983), bio je i partner prilikom projektovanja nove javne biblioteke San Franciska. Iako on sa Pei-jem deli smisao za dramatične moderne prostore, kao što je atrijum bibilioteke, možda je Freed još više unapredio kompleksni pristup gradnji u istorijskom području. To je delimično bilo uočljivo na Holocaust Memorial-u gde su fasade konstrukcije u skladu sa susednom kancelarijskom arhitekturom Vašingtona.

San Francisco Public Library
San Francisco, California, 1992-1996

Uprkos okruženju od kancelarijskih građevina, koji su pod mandatom lokalnih autoriteta, javna biblioteka San Franciska je nepopustljivo moderna konstrukcija. Sa 1,5 milion elemenata poređanih u 50 linearnih kilometara otvorenih i zatvorenih masa, biblioteka je velika
(34.893 kv.m) konstrukcija koja okupira više od jednog hektara zemljišta. Sa šest spratova iznad i jednim nivoom ispod površine tla, dostiže visinu od 24,4 m, sa centralnim atrijumom koji probija ceo volumen. Obučen u Sierra White betonskim panelima, prekrivenim slojem granita, eksterijer odaje svoju modernu prirodu, sa čeličnim stubovima na zapadnoj fasadi ili mrežom sa modulom od 3 stope. Sagrađena po ceni od 94 miliona dolara, bibilioteka sadrži 300 terminala za pregled on-line kataloga i 500 portova za Internet konekciju lociranih na stolovima za čitaoce. Prihvatanjem da se odupire eksternoj kontekstnoj harmoniji, James Ingo Freed ovde dalje razvija svoj lični, veoma uspešan prilaz projektovanju moderne građevine u istorijskom okruženju, kao što je to 1993. godine već viđeno na Holocaust Memorial u Vašingtonu.