Konstantinos Doxiadis


Master plan Islamabada sa svojim zonama


Plankampusa-University of Punjab,_Lahore


Uklapanje heksagonalne strukture u postojeci reljef


Veza ekistike sa nekim naukama

"Ljudska naselja više ne zadovoljavaju potrebe njegovih stanovnika, a ona su živa struktura podložna evoluciji, evoluciji koju bi projektant trebao koristiti pomoću ekističkih principa.“

Ekistika je nauka o ljudskim naseljima, ali i planiranju zajednica pa čak i pojedinih objekata sa obraćanjem pažnje na geografiju, zaštitu okoline i sam pejzaž, ali i na fiziološke i antropološke faktore, a naravno i na političke, kulturne i estetske faktore. Ona je nastala 1942. godine, a osnivač je bio grči arhitekt i urbanist Konstantinos Apostolos Doxiadis.

Riječ ekistika (novogrčki OIKIΣTIKH) potiče od starogrčke riječi οικιστικά  što znači „početak gradnje kuće, zajednice ili kolonije kao doprinos naselju“.

Ona podrazumjeva pažljivije planiranje nego klasični urbanizam koristeći navedene elemente, ali i koristeći elemente arhitektonske teorije koji imaju širi i slobodniji pogled na prostor stvarajući na taj način sredinu koja postiže harmoniju između fizičkog i socijalno-kulturološkog okruženja.

Ekistika govori da okolina utiče na individalno, ali i kolektivno blagostanje stanovnika. Upravljanje okolinom, prostorom i pravilno ispunjavanje svih elemenata i faktora utiče i na duševni mir tj. na psihičko blagostanje. Upravo zato, ekistički pristup iziskuje detaljno istraživanje prije nego se počne sa bilo kakvom gradnjom.

Stanovnici se u tom slučaju bolje uklapaju u društvo i bolje iskorištavaju prirodne i društvene resurse nekog prostora. Već postojeći gradovi bi onda trebali, koliko je god to moguće, prestruktuirati svoj izgled i prilagoditi ga ekističkim principima planiranja dinamičnog grada u svrhu postizanja boljeg kvaliteta života.

Dinamični grad - Dynamic City podrazumjeva grad zasnovan na ekističkim principima čiji centar, ali i ostale zone rastu ravnomjerno u raznim smjerovima s obzirom na rast potreba za rezidencijalnim i ostalim zonama. Teoretske postavke dinamičnog grada su te da se grad razvija na mrežastoj mustri slično pčelinjoj saći tj. jedna od glavnih doktrina ekistike je razvoj ljudskih naselja baziran na heksagonalnim strukturama (mogu biti rjeđe i obliku kvadrata ili pravougaonika). Za razliku od tog principa, pravolinijsko (rektlinearno) urbano planiranje je pokazalo pogodnim stvaranje “sirotinjskih četvrti”, smanjenja kohezije između raznih zona (industrijske, komercijalne i rezidencijalne) i manjak osjećaja individualnog i kolektivnog mira, blagostanja i zajedništva.

Zbog pravolinijskog planiranja npr. dio saobraćajne mreže Washington DC-a ili Los Angelesa ima ogromne probleme. Jedan od razloga je manjak adekvatnig “budućeg predviđanja razvoja” tih sredina, ali i činjenici da pravolinijsko planiranje (za razliku od heksagonalnog) se ne može na pravi način nositi sa rastom i razvojem metropolitarnih sredina.

Po Doxiadesovom mišljenju zbog lošeg predviđanja urbanista (pogoto u SAD) gradovi se šire kao kancer. Centar grada „ždere“ okolna naselja, a ogromna rezidencijalna predgrađa „žderu“ velika prirodna prostranstva. Iz tih razloga je predložio kao najbolje rješenje heksagonalni (pored kvadratnog i pravougaonog) princip projektovanja gdje se u centru nalaze sve vaćne javne zgrade, a važno je naglasiti da u svim zonama stanovnici trebaju imati sadržaje potrebne za rekreaciju, shopping itd. Tako da bi se centar grada mogao rasteretiti što se tiče priliva stanovnika.

Heksagonalni princip urbanog planiranja daje prostor ravnomjernom rastu grada, kako centra sa administrativnim i javnim zgradama tako i  ostalih pojaseva. Doxiades objašnjava da rast (manji stepen rasta - individualne odluke i veći stepen rasta – odluke vlasti o razvoju)  dinamičnog grada podrazumjeva i rast enterijera (povećanje stambene, komercijalne i industrijske površine) i eksterijera (gradskog open space-a koji se koristi u razne svrhe). Dynamic city tj. Dynapolis spriječava pravolinijski “iracionalni” razvoj urbanog prostora. Upravo iz navedenih razloga se vidi da su pojmovi ekistika i Dynapolis neraskidivo vezani.

Čvorovi i hijerarhijski heksagoni tj. Ekistički pristup kod urbanog planiranja, ne samo da omogućuju bezprijekoran protok stanovništva i roba kroz gradske zone i sektore, nego i spriječavaju stvaranje “sirotinjskih četvrti”, neproporcionalni razvoj grada i višesatna putovanja do radnog mjesta ili mjesta za shopping i rekreaciju. Postignuto smanjenje duševnog nemira i fizičkog umora i vrijeme ušteđeno na taj način može se iskoristiti u opuštanju, rekreaciji, edukaciji, hobijima kao npr. vrtlarstvo ili pecanje čime se postiže povezanost sa prirodom, razgovoru sa susjedima, porodicom ili prijateljima

Svaka zona ima svoje tržne centre i sve ostale potrebne sadržaje (osim, naravno administrativnih i sličnih sektora) tako da ovaj princip daje jednu novu dinamičnu, unikatnu sliku gradu. Ne stvaraju se više inertna “naselja spavaonice” koja, nažalost,  imamo priliku vidjeti u Bosni i Hercegovini, ali i širem svijeta.

Ekističari, na čelu sa osnivačem ove nauke Doxiadisom, smatraju da se u razvoju gradske sredine, kulturno-povijesno naslijeđe pa i etnička pripadnost naroda mogu odlično sačuvati i inkorporirati u strukturu grada i život u njemu. Ovo je posebno važno za predjele koje naseljava više raznih etničkih skupina sa raznim porijeklom, religijom ili govorom (npr. Islamabad). Ekističari također smatraju da se razlike između stanovništva mogu značajno izbalansirati i smanjiti i da se može povećati osjećaj zajedništva očuvajući tradiciju, ali pružajući psiho-fizički ugođaj kvalitetnog života u modernom gradu sa bezbroj mogućnosti koji se stalno ravnomjerno i strukturuirano razvija zahvaljujući ekističkom planiranju u vidu heksagonalnih zona - Dynapolisu.

Doxiadis daje rješenja ne samo za novoplanirane gradove nego i za već postojeće urbane prostore u cilju njihovog poboljšanja. U slučaju spajanja dvaju sredina u megalopolis, 2 gradska centra se moraju kvalitetno povezati potrebnom infrastrukturom kao i sredstvima javnog prevoza.

Zbog njegovog udaljavanja od, u to doba, najviše zastupljenih principa u urbanizmu, rijetko je citiran i rijetko se pojavljivao u arhitektonsoj literaturi, ali su njegove ideje ušle u mnoga akademska polja.
Novi Urbanistički pokret 1980-tih i 1990-tih  koji propagira kreiranje malih pješačkih, ugodnih sela umjesto danas prisutnog suburbanog razvoja, koristi Doxiadisove ideje kao vrlo revolucionarne i primjenjive. Primjer je to da je citiran u knjigama Calthorpe-a 1993. i Leccese-a and McCormick-a 2000. godine.

Doxiadis je imao optimistična predviđanja o izgleduCities of the future da bi pravilnim i održivim planiranjem gradova svijet jednog dana mogao prerasti ugodnu formu koju je nazvao ecumenopolis jer za njega "Ljudska naselja više ne zadovoljavaju potrebe njegovih stanovnika“  što je izjavio1968. godine u knjizi „Ekistika: Uvod u nauku o ljudskim naseljima“. Za njega su moderni gradovi preveliki, prebučni, previše štete okolini, a često i sami građani nisu sretni što žive u njima.

Genijalni Konstantinos Doxiadis rođen je 1913. godine, studirao je u Atini i Berlinu gdje je doktorirao sa priznanjem-Mit Auszeichnung. Bio je aktivni sudionik II svjetskog rata kao pripadnik otpora, a jedini je poznati stručlnjak koji je tokom rata izdao neki rad na okupiranoj teritoriji. Učestovao u nebrojenim programima poslijeratne rekonstrukcije, osnivač firme „Doxiadis Associates International Co., Ltd., Consultants on Development and Ekistics“ koja je imala ispostave na 5 kontinenata. Bio je i osnivač „Atenske Tehnolološke Organizacije“ i „Svjetkog društva za ekistiku“ gdje je više od decenije radio na tome da establira interdisciplinarnu zajednicu studenata koji će nakon njegove smrti nastaviti istraživanje o pravilnom planiranju  i upravljanju ljudskim naseljima. Predavao je na Tehničkom Univerzitetu i Atini, a bio je i gost predavač na renomiranim svjetskim univerzitetima kao npr.: Yale, Harvard, Princeton, GIT, Oxford itd. Napisao je 18 knjiga, bezbroj stručnih članaka i dobitnik bezbroj nagrada iz oblasti arhitekture. Njegovi najvažniji projekti su: Master plan za Islamabad, Plan razvoja za „Detroit Urban Area“, „Urban Renewal“ Washingtona D.-a, Azijski Autoput, Kampus University of Punjab u Lahore-u, razvoj bazena River Plate itd. Ovaj hrabri čovjek je par godina prije smrti obolio od „Lou Gehrig“ sindroma koji vodi do paralize. Sve do svog zadnjeg dana je marljivo vodio zabilješke o svojoj bolesti kako bi pomogao istraživačima da pobjede jednog dana ovu opaku bolest. Preminuo je 28. juna 1978. godine.

Prijatelji

psihologija
igre za decu