Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehničkih nauka
Odsek za arhitekturu i urbanizam
Diplomski – master rad: Principi strit – arta primenjeni na modularne arhitektonske instalacije u javnom prostoru Novog Sada
Predmet: Arhitektonsko projektovanje
Mentor: prof. dr Radivoje Dinulović, dipl.ing.arh.
Komentor: Miljana Zeković, dipl.ing.arh.
Student: Tamara Petrović
Mart, 2010.

Osnovna tema kojom se ovo istraživanje bavi jeste javni gradski prostor. Pitanja koja se nameću jesu ko su njegovi korisnici, na koji način ga doživljavaju i upotrebljavaju i u kolikoj meri je ta upotreba svesna, kao i to šta nam taj prostor o sebi govori.

Sve veći razvoj i širenje gradova sa sobom nose i brži tempo života, gde se relacije sve češće savlađuju prevoznim sredstvom, a biti pešak postaje komocija. Više pažnje se posvećuje projektovanju objekata, nego oblikovanju prostora koji ih okružuje, i time se narušava skladni odnos koji bi izgrađene i neizgrađene celine trebalo da imaju, a javni gradski prostor dobija kanovski epitet – opslužujući. Njegovi korisnici od aktivnog učesnika postaju prolaznici, jer se potreba za zadržavanjem u njemu gubi, na šta u velikoj meri utiču nezanimljivost samog prostora, njegova nečovekomernost, nedostatak sadržaja, kao i sama estetika. Koliko god jedan javni prostor bio kvalitetan ili ne – reakcija ljudi na njega ipak postoji, pozitivna ili negativna, dok način na koji je ona izražena zavisi od njegovih korisnika.

Predložene modularne arhitektonske instalacije ponuđene su kao odgovor na specifičnosti lokacija na kojima se nalaze, pri tom izražavajući lični stav o njima. Vodeći se principom čovekomernosti i korišćenjem jedinstvenog modula kao građevinskog elementa, u isto vreme obratila se pažnja na karakter svake isprojektovane jedinice ponaosob, ali i na zajednički karakter oblika koji one grade, na taj način čineći jednu grupnu formu na nivou grada.

U skladu sa prethodno obavljenim istraživanjem, kao modularni element građenja prostornih celina na izabranim lokacijama, uzeta je polutvrda bakarna cev spoljašnjeg prečnika 5.6cm, a unutrašnjeg 5.1cm, i obložena tankim slojem PVC-a od 2mm. Opravdanost ovakvog izbora materijala ogleda se u njegovoj odgovarajućoj nosivosti i čvrstoći da izdrži lakše opterećenje, pri čemu je veoma fleksibilan i jednostavan za upotrebu, kombinovanje i oblikovanje prema potrebi; zatim u otpornosti na atmosferske padavine i promene, kao i ekonomskoj i ekološkoj prihvatljivosti, jer su ovakve bakarne cevi materijal koji podleže reciklaži. Boje PVC obloge koje su dostupne na našim prostorima jesu crna, siva i bela, i kao takve, ove bakarne cevi različitim kombinovanjem doprinose estetici modularnih instalacija koje grade.

Prema ličnim kriterijumima, odabrano je pet lokacija u Novom Sadu, koje imaju vrlo izražen genius loci, i čiji je potencijal ili nedovoljno ili pogrešno iskorišćen:

Katolička porta – mali, zavučeni trg u samom centru grada, koji je poslednjih nekoliko godina zaživeo i postao alternativno mesto okupljanja, najčešće omladine. Međutim, pojavila se jedna negativna strana ovakvog boravka ljudi u tom prostoru, usled nedostatka javnog toaleta u okolini, te su korisnici samostalno jednom od ćoškova dodelili tu funkciju po principu ad-hoc metode.
Predlog modularne strukture jeste upravo jedan javni toalet, čija je uloga ne samo funkcionalna, nego i narativna, jer stoji u tom istom ćošku kao jedan ironični spomenik i podsetnik na prethodna zbivanja.

Bećarac – neuređena plaža kraj obale Dunava, duž šetališta, koja je, uprkos svojoj neuređenosti, jedno od omiljenih mesta Novosađana. Pri lepom vremenu najčešće je posećen od strane studenata zbog blizine studentskog kampusa, koji u njemu prepoznaju prostor za druženje, odmaranje i učenje.
Predlog modularne jedinice za ovaj prostor je u vidu urbanog mobilijara, koji je postavljen na nagib obale tako da njegov oblik asocira na talas, odnosno, prisustvo reke, projektovan tako da prati liniju ljudskog tela i čije su osnovne funkcije sedenje i ležanje.

Dunavski kej (potez između Duginog i Železničkog mosta), gde se na betonskom nasipu u svako doba dana mogu videti pecaroši. Zbog nepovoljnog pravca prostiranja, ova lokacija izložena je košavi koja dolazi sa Dunava (sa jugoistoka).
Predložena je modularna struktura na samoj betonskoj obali, koja bi u isto vreme predstavljala i zaklon od jakog vetra, ali i mesto za sedenje. Predviđeno je da se ta struktura nalazi na platformi lancima zakačenoj za teren, koja bi u slučaju višeg vodostaja plutala na površini Dunava i na taj način činila jednu urbanu instalaciju.

Trg galerija – trg, koji je trg samo po imenu, a u stvarnosti jedna zelena površina pokrivena visokim rastinjem i okružena gustim parkingom.
Prepoznat je potencijal ovog prostora, gde bi se izmeštanjem parkinga i postavljanjem osvetljenja i mobilijara u vidu rotirajućih stolica koje formiraju mikroceline, potpuno promenio karakter trga, koji bi nakon transformacije postao u isto vreme i prostor socijalizacije, ali i prostor mira.

Đurin spomenik u Dunavskom parku – specifičan po tome što među Novosađanima postoji verovanje da, ako mu se sedne u krilo i šapne želja u uho, ona će se i ispuniti.
Najličnije interpretirana od svih, od strane nekog ko odmalena duboko u to veruje, i ko svaki put mahinalno strepi da njegova želja ne bude izrečena preglasno, predložena je kratkotrajna, simbolična instalacija u vidu zaklona koji bi sprečavao da prolaznici vide i čuju „korisnika“ kako šapuće tu želju.